Božić

O blagdanu

Božić je 25. prosinca i slavi rođenje Isusa Krista. Prethode mu četiri nedjelje došašća ili adventa, vremena u kojem se pali adventski vijenac i ide na zornice, rane jutarnje mise.

Na Badnjak, 24. prosinca, kiti se bor, a navečer je posna večera, najčešće bakalar. U ponoć se ide na polnoćku. Sam se Božić provodi u krugu obitelji, uz svečani ručak na kojem se u kontinentalnim krajevima najčešće nađu purica s mlincima i sarma, a uz njih francuska salata i kolači.

Odakle ime i datum

Božić je umanjenica od riječi Bog, dakle „mali Bog”. Datum 25. prosinca kao dan Isusova rođenja prvi je put zabilježen 354. godine. Rimljanima je to bio dan sunca, kada dani ponovno postaju duži.

Što je neradno, a što nije

Neradni su Božić i Sveti Stjepan, 25. i 26. prosinca. Badnjak i Stara godina obični su radni dani, iako dio poslodavaca tada pusti ljude ranije kući; tko želi cijeli dan, uzima godišnji. Vjernici koji Božić slave 7. siječnja po zakonu imaju pravo toga dana ne raditi, kako piše na stranici Rad na blagdan.

Poslije Drugoga svjetskog rata Božić je bio radni dan, a blagdanom ga je proglasio tek zakon iz prosinca 1990. U ožujku 1991. novi mu je zakon dodao i drugi dan, 26. prosinca, koji se danas zove Sveti Stjepan.

Učenicima nastava završava uoči Božića, a datume zimskog odmora za svaku školsku godinu određuje ministarstvo.

Badnjak

Ime Badnjak prema Hrvatskoj enciklopediji dolazi od bdjenja, od istoga korijena kao riječi bdjeti i buditi. Zakon o blagdanima ne spominje ga, pa se radi kao i svakoga drugog dana, a trgovine same određuju do kada su otvorene. Kad Badnjak padne u nedjelju, rade samo trgovine koje su tu nedjelju odabrale kao jednu od svojih 16 radnih te prodajna mjesta koja zakon izuzima. Pravilo je objašnjeno na stranici Rade li trgovine?

Posna večera stvar je običaja, jer Crkva post propisuje samo za Pepelnicu i Veliki petak. Na selu se nekad na Badnju večer u kuću unosila slama i palio panj badnjak, a na stolu su bili grah, riba, češnjak, orasi i med.

Božićni stol po krajevima

U Dalmaciji je badnja večera bakalar, a poslije njega fritule. U Istri su to pasutice ili fuži sa slanom srdelom ili bakalarom, uz fritule i kroštule.

Na Božić se jede pečenka, već prema kraju svinjska, ovčja ili pureća. Purica s mlincima najviše se veže uz Hrvatsko zagorje, pa su i zagorski puran i zagorski mlinci u Europskoj uniji zaštićeni oznakom zemljopisnog podrijetla. Orahnjača i makovnjača novija su navika. Stariji je običaj božićni kruh ukrašen likovima od tijesta, koji je na stolu stajao do Nove godine ili Sveta tri kralja.

Božićni običaji

Na Svetu Barbaru, 4. prosinca, ili na Svetu Luciju, 13. prosinca, ovisno o kraju, sije se božićna pšenica koja do Božića naraste i stoji na stolu kao znak plodne godine. Pod bor se stavljaju jaslice, a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na grane idu i licitarska srca. Po narodnom običaju božićno vrijeme traje do Sveta tri kralja, 6. siječnja, dok u liturgiji završava koji dan kasnije, nedjeljom Krštenja Gospodinova.

Jaslice potječu od Franje Asiškog, koji je prvu betlehemsku štalicu postavio 1223. u talijanskom Grecciu. Okićeno drvce na selo je stiglo tek u novije doba, iz grada, a prije njega kuća se kitila zimzelenim granama i isklijalom pšenicom. Misa u božićnoj noći bila je uobičajena već u doba pape Grgura Velikog, oko 600. godine. U Primorju i na Žumberku poslije polnoćke održavalo se mirboženje, kada bi se zavađeni pred crkvom pomirili i čestitali jedni drugima.

Rade li trgovine?

Ne. Na blagdan su trgovine po zakonu zatvorene, pa i onda kad padne na subotu ili nedjelju, jer se nijedan blagdan ne može odabrati kao radna nedjelja. Što ipak radi, piše na stranici Rade li trgovine?