Božićna pšenica

Božićna pšenica sije se na Svetu Barbaru, 4. prosinca, ili na Svetu Luciju, 13. prosinca. Do Badnjaka gusto izraste, a za blagdane stoji na stolu.

Barbara ili Lucija

Koji je dan pravi, ovisi o kraju. Dubrovački muzeji bilježe da se u Konavlima pšenica nekad sijala na Svetu Barbaru, a danas se to uglavnom radi na Svetu Luciju. Na Luciju se sije u Podravini, a sijala se i u Gradcu u Makarskom primorju.

U Hrvatskom zagorju pšenica se najčešće sijala na Barbaru, a Lucija je bila posljednji dan za sjetvu. U okolici Ljubuškog i Livna sijalo se na Bezgrešno začeće, 8. prosinca. Posijana na Luciju, pšenica do Badnjaka ima jedanaest dana, što je dovoljno da gusto izraste.

Kako se sije

Zrnje se preko noći namoči, a ujutro rasporedi po tanjuru ili plitkoj posudi. Zalijeva se svaki dan, tek toliko da zrnje ostane vlažno. U sredini se ostavi mjesta za svijeću koja se pali za blagdane. Kad izraste, pšenica se obično obavije vrpcom, često hrvatskom trobojnicom.

U Podravini su ratari po izgledu pšenice na Božić predviđali hoće li iduća godina biti rodna.

Što znači

Zelena pšenica usred zime znak je novog života. Etnografski muzej u Dubrovniku opisuje je kao simbol nove, rodne godine. Kao i drugi božićni običaji, i ovaj je trebao osigurati sreću i blagostanje u godini koja dolazi.

Nakon blagdana pšenica se ne baca, nego se daje pticama. Što još ide uz Božić, od panja badnjaka do posne večere, piše na stranici o Božiću, a koliko je dana ostalo, na stranici Koliko dana do Božića.